Uz narodnu nošnju župe Samobor nosila su se dva tipa lajbeka (prsluka). Starija je varijanta plavi lajbek, od plavog sukna, našivenih žnorica (uzica). Novija vrsta lajbeka je od crnog sukna, s našivenim bogatim ukrasima. Prvi su tip izrađivali majstori krojači, a drugi vrsne šnajderice (krojačice).
- Plavi lajbek – starija vrsta lajbeka
Lajbek je prsluk, sašiven od tanjeg plavog sukna, dužine malo iznad struka, bez rukava. Na rubovima, leđima i prsima bio je bogato ukrašen crnim žnoricama, kako su ih Samoborke zvale. Bile su to pamučne uzice kupljene u trgovini, koje su šnajderi (krojači) prišivali na sukno stvarajući pritom ukrase zvane puži, frkovi (frčeki, frčki), osmice… Na leđa i prsa lajbeka bili su prišiveni biljni ornamenti većih dimenzija. Lajbek je bio podstavljen bijelim pamučnim platnom. Nakon što su se pojavili crni lajbeki, žene su ove plave nosile u crkvu na posebne dane u godini, kao što su Uskrsni ili Duhovski ponedjeljak, uglavnom, za manje blagdane.
- Crni lajbek – novija vrsta lajbeka
Crni lajbek sašiven je od tanjeg crnog sukna, a pratio je kroj i dužinu plavog 
lajbeka. Kao i plavi lajbek, crni lajbek je bio bogato ukrašen uz rubove platna, na leđima i na prsima. Nije imao ušite žnorice – gajtane, pozamanterijske trake, već je čitav lajbek našvavanjem ukrašavala šnajderica (krojačica), koristeći pritom mulinu – višebojni pamučni konac – u crvenoj, žutoj, bijeloj, plavoj i zelenoj boji. Na kraj lajbeka, na dijelu koji se spušta gotovo do struka, dolazila je traka crvenog sukna, na koju su se našvavali razni ukrasi. Najčešće su to bili ukrasi koji se zovu: frkovi (frčeki, frčki), puži, slovo e, 
lančeki, zvezdice, kosica, križeki i slično. Na leđa i na prsa lajbeka našvavali su se biljni ornamenti te drugi ukrasi. Na prsima, tamo gdje se spajaju dva dijela lajbeka, ugrađivao se tanki lim, riblja kost ili slično, kako bi rubovi lajbeka na prsima stajali ravno. Ti su se dijelovi kopčali s dva para metalnih kopči zvanih dedek i babica. Lajbek su u prijašnjim vremenima žene kopčale, ponekad samo jednom kopčom, a danas ga najčešće nose raskopčanog. Podstava lajbeka bila je od bijelog pamučnog platna. Šnajderici (krojačici) trebalo je oko mjesec dana da bi ga izradila, ako ga je izrađivala stalno, a tri mjeseca, ako ga izrađivala između ostalih poslova.