Kad je točno nastalo tenko rubje vjerojatno nikad nećemo saznati, ali prema sjećanjima Evice Vlahović, koja je slušala razgovore svojih najstarijih ukućana, taj je tip samoborske narodne nošnje sigurno postojao u prvoj polovici 19. stoljeća. Kupovno platno, potrebno za šivanje tenkog rubja, Samoborke su zvale šifon. Platno je bilo fino i gusto tkano, a od njega su vrsne krojačice izrađivale tenko rubje, tip nošnje koji je pratio krojeve debelog rubja. Djevojke iz seoskih obitelji udavale su se u tenkom rubju, a kasnije bi ga, kao žene, čuvale i nosile samo za najveće blagdane kao što su Božić, Uskrs, Tijelovo, Duhovi i Velika Gospa. Na vjerskim svečanostima, djevojke su uz tenko rubje na glavu stavljale samoborski venec, a nakon udaje venec su zamijenile rupcem vezanim ispod brade, a ispod rupca uvijek su nosile kapicu. Do danas se sačuvao taj tip narodne nošnje i nikada nije nestao iz prigodnog nošenja na vjerskim svečanostima, vjenčanjima, manifestacijama u gradu, školskim priredbama i slično.
