Kao i debelo rubje, ova nošnja ima tri osnovna dijela: oplećek, rubaču i fertun. I dodaci toj nošnji isti su kao i kod debelog rubja (lajbek, pas, remen, kraluš, panklini…), osim što špice pod vratom zamjenjuje šlingani kraglin.
– Oplećek
Oplećek tenkog rubja pratio je kroj oplećka debelog rubja, ali su svi ukrasi na njemu bili od kupovne šlinge (engleske čipke), manje ili više bogate, a na prsa su često dodani i rubeki, vodoravno ili okomito sašiti. Ošvica je često bila ukrašena granirima. Rukavi su na krajevima imali tacline, kao i kod oplećka debelog rubja, ali su oni bili ukrašeni čipkom, rubekima i slično. Ručnog rada nije bilo, nego je krojačica kupljenu šlingu (englesku čipku) na oplećek šivala mašinom. Primjerci tenkog rubja starijeg datuma bili su skromnije uređeni šlingama, a i taclini su bili skromniji. Noviji su primjerci bili bogatiji ukrasima, a i taclini su bili raskošnije izvedeni.
– Rubača i fertun
Isti kroj kao i kod debelog rubja imale su rubača i fertun tenkog rubja. Umjesto prebora i muline kod debelog rubja, na fertun i rubaču ušivala se čipka kupljena u trgovini. Ukrasima stvorenim čipkom dodavali su se i rubeki, platno sitno preklapano prilikom šivanja. Rubeki su se šivali po čitavoj širini fertuna i rubače, no na rubači je prednja pola platna, ona koja je kod nošenja bila prekrivena fertunom, ostala nenafaldana i neukrašena.
Dodaci uz tenko rubje
Špice, koje su se nosile ispod vrata uz debelo rubje, kod tenkog rubja zamijenio je šlingani kraglin. Ostali dijelovi su bili isti: lajbek, čižme, crni pas i remen, kraluš, panklini… No, uz tenko rubje djevojke su na glavu stavljale samoborski venec, a kod vjenčanja u tenkom rubju na oglavlju su imale i crvenu kapicu, partu te ružmarinski venec.
– Šlingani kraglin
Šlingani kraglin bijela je ukrasna kragna, okovratnik nabran na vratu i zakopčan pozadi. Pokrivao je vrat djevojke ili žene. Šlingani kraglin je bio tipično baroknog kroja i izgleda, što je potvrđivalo starost narodne nošnje zvane tenko rubje. Nosio se oko vrata kao dio tenkog rubja, a izgledao je svečano. Uža šlinga dolazila je pod sam vrat, a šira je šlinga padala oko
vrata djevojke ili žene. Šlinge su bile spojene u jednu cjelinu malim remenčekom. Na šlingu se stavljao pleteni kraluš koji je u takvoj kombinaciji izgledao svečano i otmjeno.
– Samoborski venec
Samoborski venec bio je ukras na glavama neudanih djevojaka. Najvještija izrađivačica samoborskog venca bila je Magda Kolman, rođena Barbarić, poznatija kao strina Barbarička. Magda, skromna žena iz Domaslovca, zaslužna je i za ideju i za realizaciju samoborskog venca. On je postao tradicijski ures na glavama mladenki samoborske Župe svete Anastazije,
koje su se do 60-ih godina prošloga stoljeća vjenčale u tenkom rubju, svečanim narodnim nošnjama, te ures na glavama djevojaka pri svakoj crkvenoj svečanosti, a posebno u procesiji u Mariji Bistrici. Cveteki, listeki, rožice, stakalca, kuglice i ostali kinč (ukras) na konstrukciji od žice složeni su u skladni vijenac koji je postao prepoznatljiv detalj vezan uz samoborsku
narodnu nošnju.
– Parta
Parta je uska platnena traka, dužine od 40 do 50 cm i širine od 2,5 do 3,0 cm, kojom su djevojke ukrašavale kosu na potiljku. Platno iz kojeg se izrađivala parta bilo je crvene ili ružičaste boje. Često je to bila pozamanterijska traka, panklin, koja je bila ukrašena lijepo ispletenim perlama.
Djevojke su kosu plele u pletenice koje nikada nisu bile spuštene uz glavu, nego su hernodlima, držačima od drota (žice) ili sedefa, bile spletene u punđu na potiljku glave. Takvu bi punđu ukrašavale partom, a glavu bi pokrivale rupcem. Partu su nosile samo mlade, neudane djevojke. Ako je partu nosila malo starija, a još uvijek neudana djevojka, narod bi joj
se rugao izrekom Tak si kak stara parta!.
– Crvena kapica za vjenčanje
Crvena kapica dio je tradicijskog oglavlja djevojke kod vjenčanja. Izrađena je od crvenih pozamanterijskih traka, kupljenih u trgovini, koje se pribadačama spajaju i učvršćuju na crveno platno. Traka se grza (nabire), stišče u krug i kapica obično ima tri niza traka, a na samom vrhu završava kockom. Pribadače su vidljive. Takve kapice još danas izrađuje Marica
Kolman iz Hrastine, a dugi niz godina oglavlja mladenki uređivale su Slavica Kolman iz Hrastine (umrla 1989.) i Magda Kolman zvana strina Barbarička (umrla 1993. godine).